Povijest

Pajngrt je jedno od najranije naseljenih mjest kotara Matrštof. Med današnjom ulicom kod zdenca i muzickim domom je pred vec od 8000 ljet bio jedan veliki dubanjak, ki se je sve jace osušio tokom stoljec, tako da je za vrime Rimljanov i Kristuševoga narodjenja bio potpuno isušen. Na sjevernoj ubrovi ovoga dubanjka su se bila najstarja naselja. Pri prekopanju zemlje i gradjenju stanov se zbog toga redovito pojavljaju neki arheološki slijedi. I u okolici crikve je dokazano jedno naselje iz kasne broncane dobe.
U lozi kod vodnoga rezervoara se nahadja veliki humak, ki potice vjerojatno iz starje željezne dobe(Hallstattska kultura) i je zgradjen u sedmom stoljecu pred Kristuševim narodjenjem.
U rimljanskoj dobi se je nahadjala u blizini današnje crikve rimljanska „villa rustica“, gospodski stan s mnogimi zbocnimi zgradami.
Sridnjovjekovno selo Pajngrt je nastalo kot naselje uz staru važnu trgovacku cestu, ka je peljala od Beckoga Novoga Mjesta prik Pecve do Šoprona. Sridnjovjekovna tvrdjava je zgradjena na mjestu rimljanske vile.
Prvi imenom poznati vlastelin je bio Pouce von Pungarth (po prvi put je spomenut Pajngrt u povelji 1267. ljeta), ki je bio ugledna licnost u ugarskoj kraljevini.
1289. ljeta trupe Albrechta I. osvoju tvrdjavu Pajngrt pri takozvanoj „Novogradskoj svadji“.
1447. ljeta Pajngrt dospene u vlasnictvo švabskoga viteza Ulricha von Grafenegg. Friedrich III. mu dodili i pravo kovanja pineza. Pajngrt se tim istice kot u kotaru jedina kovnica pinez.
Ulrich von Grafenegg utemelji 1475. ljeta kloštar u Pajngrtu i ga daruje ugarskomu nacionalnomu redu Pavlincev. Ov samostan postoji pravoda samo kratko vrime. Jur 1493. ljeta oganj znici kloštar. Stoprv 1743. ljeta ga eremiti nanovic izgradu.
Zbog opcenitih gospodarskih problemov, cemernih urodjov, kuge i drugih epidemijov je i Pajngrt u kasnom sridnjem vijeku odnosno u ranom novom vijeku skoro potpuno opustošen. Vlastelini novo naselu Hrvate. Jur 1528. ljeta, dakle još pred prvom navalom Turkov na Bec, živu ovde Hrvati.
Poznato je, da je selo za vrime turskih bojev dvakrat popaljeno i oplinjeno. 3.septembra 1683. ljeta dojde kod Pajngrta do bitke med Turki i Tartari. Iz ove dobe je najden i jedan lonac s vec od 700 srebernjakov. Govor je o groši, pfennigi i dinari iz Poljske, Pemske i Ugarske. Blago od kovanoga pineza se nahadja danas u Gradišcanskom zemaljskom muzeju u Željeznu.
Ali bilo je u prošlosti ne samo bojev, nego i strašnih požarov.
15. junija 1790. ljeta zbusne u Pajngrtu veliki oganj, ki znici skoro cijelo selo. Pogorili su med drugim 83 seljacki stani i crikva – utalili su se joši zvoni u turmu. Knez Nikolaus Esterházy stavi za ponovnu izgradnju drivo besplatno na raspolaganje. Još danas spominjaju jedna ulica, Rote Hahn-Gasse, i pilj Svetoga Florijana na veliki oganj iz 1790. ljeta.
1850. ljeta Pajngrt ima 97 stanov i 689 stanovnikov, med kimi je 635 Hrvatov.
1879. ljeta se otvara Jursko-šopronsko-limfortska željeznica, a Pajngrt dostane svoj kolodvor.
1891. ljeta se utemelji dobrovoljno ognjogasno društvo.
U Prvom svitskom boju pogine 38 peršon iz Pajngrta. Njeva imena su zapisana na svicnjaku, ki se nahadja u kloštarskoj crikvi. U Drugom svitskom boju spade 76 Pajngrcanov. Na Vazmenu nedilju 1945. ljeta bojna fronta dostigne selo. Nekoliko stanov i crikva je uškodjeno, cetire civilne osobe zgubu svoj žitak.
Po 1955. ljeta selo doživljava gospodarski polet. Zgradu se nove ceste, kanali, opcinski stan, kupališce i mnogi novi privatni stani.
Od 1971. do 1991. ljeta su opcine Pajngrt i Rasporak spojene u jednu veleopcinu.
Od 1991. ljeta je Pajngrt opet samostalna opcina, 1996. ljeta dostane selo vlašci opcinski grb.
Pajngrt se nahadja u istoku kotara Matrštof na državnoj granici prema Ugarskoj. Selo je odaljeno 17 kilometrov od Željezna i oko 60 kilometrov od Beca.
Selo leži na jednom brižuljku na 255 metrov morske višine. Najviša tocka na južnom kraju hatara je takozvani Krippelberg s 351 metrom morske višine.
Klimatski dominira panonski uticaj. Ov kraj broji u Austriji med podrucja s najmanje padalin i jako visokimi ljetnimi temperaturami.


Naš grb

Gemeindewappen von Baumgarten

Gemeindewappen Baumgarten


(C) 2011 - Alle Rechte vorbehalten

Diese Seite drucken